Francisco Marin "Novato"

Ovog puta, ponovno preko španjoLskog penjaČkog magazina...Desnivel donosimo intervju Francisca "Novata"...oca španjolskog reprezentativca Edu Marina ...
ZaŠto nam je toLiko zanimljiv ovaj 59 godiŠnji gospoN...pročitajte u nastavku!!!Venga Bitcho!

 "Nadam se popeti 9a do 70-te!"
Riječi su to Francisca Marina, poznatog kao "Novato", nadimak koji je dobio još u djetinjstvu. Otac reprezentativca Edu Marina, 15 dana prije 60-tog rođendana, stišće Geminis 8b+, Rodellar. Nedavna fešta povodom njegovog rođendana u Rodellaru, okupila je tristotinjak penjača i prijatelja, fanatika poput njega :  Serge Casteran (otkrio je Rodellar, 8c s 50 godina...i svaŠta još, legenda), Dani Andrada y Edu...Ako se nađete u Rodellaru, sigurno ćete ga sresti, vidjeti negdje u smjeru, vjerojatno će napadati neki 8c...

Zašto Novato (početnik, novajlija)?
Tada nije bilo mladih penjača na penjalištima, mladi jednostavno nisu penjali.S 15 godina završio sam sportsko-penjački tečaj, gdje sam morao falsificirati očev potpis i tako sam počeo s penjanjem. Valjda zato Novato. Najčešće smo išli u Pedraforca (planina u Kataloniji), dugi smjerovi, visoko gorje...Nikada nisam pauzirao i najčešće sam penjao klasične smjerove. Edua sam počeo voditi na penjanje sa njegovih 12,13 godina, penjali smo uglavnom duge smjerove u Terradets, Vilanova de Meira y Monserrat...
Ispod kuće sam imao strop sa hvatištima i Edu je umjesto da uči, po cijele dane visio po tom stropu. Nakon 6 mjeseci penjanja već je stiskao 7c-ove. Od tada, sin mi postavlja ukapčanja. Ono što nikada nije, a i protivi se našim pravilima (a imamo ih samo par), je postavlajnje smjera na topaka, nikada to nismo prakticirali. Njegov prvi 8a bio je "Rema Candilero" u Montserratu. Tada je penjao neki 7b+ i htio je probati  Rema Candilero i popeo ga iz treće!!!!Skok sa 7b+ na 8a. Imao je 13 godina. S 14 popeo je 8b "La Silfide", dok sam ja u to vrijeme bio na 7a+,a među nama su 33 godine razlike. Godinu dana nakon počeo je trenirati s Davidom Marciom i Ramonetom, otišao je na praznike u Baskiju i popeo 8c s 15 godina.

Otac i sin...

Znamo da si jako ponosan na svog sina, ali ovaj put nas zanima tvoj napredak, ne njegov...
Ja sam kombinirao duge smjerove sa sportskima i nisam prelazio iznad 7a+. Kada je Eduu bilo 16, otišli smo zajedno u Cuencu, on je popeo 8c+, ja 7b. Tek sa 52 sam popeo svoj prvi 8a "El corredor de la muerte", Rodellar, u 53. prvi 8a+ "Aromas de Montgrony", s 54 prvi 8b "Espiritu de Rebelde",
Rodellar i 2010. u 57. godini "Botanics" 8b/b+, u 59. (za 15 dana ću napuniti 60) popeo sam svoj prvi 8b+ "Geminis", Rodellar.

Botanics 8b/b+...u57. godini :)

A sada?
Pokušavam neki 8c...

Što za tebe znači popeti smjer kao Genesis?
Pomogao mi je da povećam samopouzdanje te produbim poznavanje samoga sebe. Smjer je prekrasan i uživao sam u svakom pokretu, pokušaju svih ovih 18 mjeseci. U svakom sam pokušaju osjećao uzbuđenje od prvog dana kada sam ga prvi put probao. Četiri puta sam padao na samom vrhu, ali nije utjecalo na moje raspoloženje jer sam znao da sam blizu. U suštini, to je samo još jedan smjer u nizu, ne više vrijedan od prve osmice. Osjećam istu sreću, zadovoljstvo prilikom uspješnog penjanja svakog smjera. Sve je to igra, a ja  već razmišljam o slijedećem projektu.

Geminis 8b+

Koliko pokušaja je bilo potrebno,vremena za ovaj smjer?
U ovih 18 mjeseci puno vremena je zapravo smjer bio mokar, zatim je došla zima a i daleko je od mog doma. Znalo je proći dosta mjeseci između pokušaja, te bi se morao prisjetiti točne sekvence. Dogodile su se i ozljede, između ostalog, ozljeda zgloba ruke tako da se nakupilo mjeseci.

Da li veći ili manji fanatik s godinama koje prolaze?
Svakim danom imam sve više volje i motivacije za penjanje. Jedva se čekam oporaviti od prethodnog dana, kako bi sutra mogao ponovno penjati. Znam da možda propuštam dosta toga životnoga, a i već sam se bavio  raznim sportovima, instruktor sam ronjenja (iako već 7 godina ne ronim), dvadesetak godina sam vozio motore i odlazio na utrke, nešto sam i boksao, bio sam i na nekoliko maratona, također sam se bavio alpinizmom, a sada samo želim penjati sportske smjerove, tu i tamo penjem i s čokovima, frendovima...

Osjetiš li godine?
Svakim sam danom sve jači i iskusniji. Upoznajem sebe bolje, druge, okolinu, i lakše mi je usrećiti sve one koji me okružuju. Meni je to najvažnije u životu.

Pogled na Gran Bovedu...

Penjači koji te motiviraju?
Jednako me motivira penjač/penjačica koja daje sve, koja fajta svim snagama u 6a u, kao i netko u 9a u. Precizniji odgovor na pitanje...Moj sin naravno, Dani Adrada i Berta Martin. Ne penju, oni lete.

Koliko vremena posvećuješ penjanju?
Svo vrijeme svog života...Dobro, u stvarnosti, 4 do 5 dana u tjednu. Iako i to ovisi, ako penjem nekakav projekt trebam više vremena za oporavak jer se radi o najvećoj ocjeni i za to moram biti 100% odmoran, sve ovisi o težini smjerova.

Zašto Rodellar?
Naravno da mi je to najdraže penjalište, ali ne samo zbog pozicije, stijene, već zbog ljudi. Ambijent koji tamo udišete je sreća, entuzijazam, fanatizam...nada, snovi koji se tamo ispunjavaju skoro svaki dan. Prijatelji koji se zaljubljuju a iz te ljubavi se rađaju prekrasne bebe. Dijeliti ovakva uzbuđenja i emocije s najbližima je ono što izdvaja Rodellar. Ovdje svaka dobra osoba koja dođe sama na penjalište biva prihvaćena. Nitko neće biti sam, ako treba nekoga osiguravati, osiguravat će ga se, nije bitno koju ocjenu penje, samo da je dobra osoba. Ovdje će pronaći ljubav i ekipu za penjanje.

Slijedeći projekti?
Trenutno radim na odličnoj, prekrasnoj liniji imena Iron Man, jučer sam ju probao a danas idem na masažu jer su mi leđa tvrda k'o kamen.

9a prije 70.?
Ako ne bude ozljeda, svakako.

Uz toliko penjenja...Imaš li vremena za posao?
Imam još 5 godina do penzije. Da bar imam više novaca...Želim samo onoliko koliko je potrebno da mogu penjati...ne treba mi više. Ostatak...sav novac svijeta političarima, to je ionako jedino što ih zanima.

Osjećaji vezani za proslavu rođendana?
Najbolji rođendan ikada a Rodellar je pucao. Nije bilo više parkinga ni za biciklu. U kampu su ostali bez pića, bilo kakvog. Više od 130 uzvanika na večeri, plus dvjestotinjak na tulumu s orkestrom. Nisam mogao zamisliti da će starčić kao ja skupiti toliko prijatelja na jednom mjestu. I naravno, moja dva najvažnija fana, moji sinovi Alex i Edu koji su mi najveća podrška. Fešta je njihova ideja, sve su organizirali, zajedno s mojim prijateljem Cristianom.

Tko je veći fanatik, ti ili sin?
Prije je sin bio veći fanatik, sada sam definitivno ja.

Ekipa :)