SPK RirockClimbing

Dok gnjavim (yaSs) i čekam na koju ljetnu anegdotu, sličicu i precizniji ljetni score by rirockerSs & friendSs...prvi post stiže by the Turbo LokaLsss...iliti po našem - Lovranci...Kaotiko i ORMario :) Nismo se baš natipkali ovo ljeto...nadoknada slijedi. Enjoy :). Evo da i mi neš napišemo(ORMario i Kaotiko) kad smo već toliko tega uspijeli pasat, ča i ni baš u našem stilu, bar ne u mom (Kaotiko). Va čen je stvar u biti?!?! E pa svako leto kad počne leto i počne peć ko u Omanu, Mario i ja sve teže nalazimo motivaciju za ma samo sest va auto i partit nekamor,a kamoli još penjat i to je uvijek naravno rezultiralo totalnim kompromitiranjem svete forme tako grčevito steknute proljetnom penjačom. Ovo leto smo rekli da ćemo poradit na temu, a prekretnica je bio jedan mali autić (Twingisimus maximus) koji drastično mjenja naš "Range" a bogami i Modus operandi opisane već naveze.... Dakle,početkun juna smo još neš i penjali, Brseč uglavnom, di oboje riješavamo Miko Borić...

aLe ale...šuškaju rovinježi da boulderiraju u okolici planetarno poznatih dvigradskih ploča :D. Odlična prilika za gostovanje na Rirock! blogu. Slijedi tekst by Spk Muntravo. Animo :) Ok onda, zima je gotova, penje se vani…visina,špaga,kompleti, ispenjani smjerovi…ok ok al di ima neki boulder? Naći boulder u Istri reklo bi se lako je,od te silne grote mora negdje biti nešto blizu..ili ne? Neko mi je jednom spomenuo da ima neki boulder u Dvigradu, al nisam baš vidio  gdje bi moglo nešto takvo biti pa nismo nikad ni tražili…ali sva sreća imamo našeg Gregora koji kad si stavi nešto u glavu to i napravi….pa je tako dok je prolazio Dvigradom ugledao neke stijene uz cestu skrivene u zelenilu. Otišao je to istražiti….i pronašao lijepi pravi boulder. Nakon par dana što nam je javio, uzeli smo crash, razne alate i krenuli. Kad smo došli do stijene, ostali smo oduševljeni, ima potencijala za svašta. Samo treba puno vrijednih ruku za čistiti. Bili smo nekoliko puta I napravili par ...

Krenuo sam na put. Kalimnos. Putovanje je bilo očajno. Vlak iz Trsta za Milano je nešto što se da preživjet. Avion za Atenu također. Provest noć na aerodromu poseban je doživljaj kojeg preporučujem svakome tko misli da vrijeme leti. Na aerodromu tokom noći leti sve, al vrijeme ne. Kad sam bukirao avionske karte nisam ni pomislio tražiti direktan let iz Milana za Kos, seoski aerodrom usred Egejskog mora. Nema smisla. Zašto bi? Drugog dana na Kalimnosu upoznao sam Baskijku koja je došla iz Milana za Kos. Za 20 eura. Ja sam put od Atene za Kos platio pet puta više. U jednom smjeru. Tko je mogao znat. A sad na ljepše stvari. Taman prije puta razvio sam solidnu upalu sinusa pa mi se menu tijekom puta i prva četiri dana na otoku sveo na brufen i dva lekadola ujutro, brufen i dva lekadola popodne, brufen i dva lekadola uvečer. Upala sinusa nije nešto što želiš dobiti na putu. Negdje četvrto po redu najgore sranje,  vjerojatno iza zubobolje, hemeroida i trovanja hranom. Fora stvar kod upa...

Silenzio stampa prekinamo eksluzivom bez premca...Meštar je još jednom opravdao titulu...i grijeh bi strašan bio da enerđija ostane u jensovom okruženju. Ale maquina! :D Napokon i ovaj trenutak! Kako sam i obećao, jednom kada popnem Neoxa otvaram profil kod Jensa u Tambačinom stilu i upisujem samo bitno ;-) Kraj epske borbe mene i nesuđenog prvog 8a koja traje već drugo ljeto, a pokušaje sam prestao brojati nakon 100 valjda. Očito je Lina trebala doći u Buzet da se kockice poslože i da detalj napokon klikne u komadu :-) Prvi pokušaji išli su u lijevo i trošili kožu k’o jeftinu struju, a onda revolucionarni Ljubin prijedog da se na krimp ide drugom rukom! Slaže se beta i tu počinje borba i pravi pokušaji. Prvi dio robotski i napamet, detalj i onda Štriga do vrha. Zvuči jednostavno, ali pas mater koliko frustracije i tuge u 3 giba. Iako su svi govorili da radije probam Šefku jer će mi više odgovarati, ostajem pri Neoxu koji se pretvara u životni projekt. Drugi dio revo...