U četvrtak, petog srpnja, odlučili smo poći na Kamenjak s izgovorom da nismo jako dugo tamo penjali. Zvao sam Rokota, a on mi je odmah uzvratio s rečenicom Dan, idemo vidjeti bouldere tamo. Negirao sam njegov zahtjev rekavši da moj mali nećak Vanja i Jelena iz RAK-a ne žele na boldere već na sportiće, uz dobar razlog: nemamo crashpad. Roko je promrmljao nešto potvrdno i popodne smo se zaputili na Kamenjak. Uz zagrijavanje i postavljanje užeta na topaka Vanji i Jeleni, odlučili smo probati smjer na kojeg smo još prije dvije godine bacili oko: JoJo 6c+, 8 metara. Ja sam Rokotu postavio ga, usput proučivši hvatove i pokrete. I Roko je krenuo, i BAM! Već je bio na topu. Opa, Miki. 6c+ flash. Slijedeći njegov primjer, spojio sam ga i ja. Odlično, smjer riješen. Zaključili smo da imamo još dosta vremena pošto smo smatrali da će nam trebati duže da ga popenjemo pa smo zachillali, dok je u međuvremenu nam se pridružio Zdele. U vodiču sam primijetio jedan 6a i jedan 6c+ na početku penjal...